Treba joj neko

Bila je ona uvjek specifična đevojka. Ima takvih žena. U moru istih i jednoličnih, uvjek se nađe jedna koja je barem na jedan način drugačija. Iz oči joj je izlazila ta posebnost, jer je uistinu imala posebne oči. Imala je tu moć, makar su je neki prepoznavali, da nije morala da priča. Pogledom i ćutanjem je sve govorila. Nije ni voljela sa svakim da priča samo sa kim mora, jer je vjerovala da svaka izgovorena riječ skraćuje život. U očima joj se viđelo da... Želi nekog' sa kim će pričati. ali ono baš istinski i iz ljubavi. Treba joj čovjek sa osobinama "čovjeka". Neko ko će biti tu i kad' zagusti. A i kad' se veseli. Specifična je ona bila. Nije obraćala pažnju na "bijesne momke" sa mrkim pogledima, a u glavi s prašinom. Takve je zaobilazila. U širokom krugu. Trebao joj je neko sličan njoj, ko će je razumjeti. Ko umije da sluša njenu tišinu. Treba joj neko ko... Do sad' nije viđen. Treba joj neko ko nije bilo ko.