Kratka tišina

Sklopim oči, samo na kratko. Na dva minuta. I pod kapcima vidim čitav svoj svijet. To je jedno malo prostranstvo, koje je veće od kosmosa. Onoga što kosmonauti proučavaju. Veće, a stane tu. U ta dva oka. Ono što se nalazi u tome svijetu, u ta dva oka je totalno nepoznato. Čak i meni. Nekakve nepoznate boje koje su zamućene maglovitim talasima koje okružuje mukla tišina sa značenjem. Svijet ispunjen mislima koje protiču poput izvorske vode. Samo naviru i naviru, ne znaju ni one same što. Sklopim oči, samo na kratko. Na ta dva minuta i ne pojavi se baš velika potreba da se ponovo otvore. Tu im je nekako ljepše. U tome svijetu u toj tišini. Imam tu neku tišinu koja je savršena i u toj tišini pobijeđujem sve sa ovoga svijeta. 
Nema svijetla. Svijetlo je ugašeno. A u toj kratkoj, savršenoj tišini sam ono što među ljudima ne mogu biti.