Ludilo

Ludilo je epidemija ovoga vremena. Ovoga podneblja. Ludilo u nekom' novom obliku koje zahvata cijelu naciju. Moji vršnjaci "grebu" i rukama i nogama da doðu do posla. Ali, kopanje toga "izgubljenog blaga" je bezuspiješno. Jer je baš izgubljeno. Moji vršnjaci nemaju osmišljen i ispunjen dan. Žive sat za satom. Nalaze izlaz u porocima koji ih vuku još dublje u pakao, dok to ne primijećuju. Moji vršnjaci žive kratko i ne ostavljaju ništa za sobom. Ludi su. 
Penzioneri krpe kraj sa krajem, jedva stižu račune da plaćaju. Imaju penzije 47% manje, nego penzija policajskog njemačkog ovčara u Berlinu. Unuče ne mogu počastiti ni kuglom sladoleda, dok su milovanjima po glavi široke ruke. Śede na klupama i pričaju o prošlosti. I gube se. Ludi su u ludome svijetu.
Ðeca nalaze zanimaciju u opasnim igrama. Ne igraju se. Tuku se ulicama, pljuju i kamenuju. Ne žele ni u vrtiće ni škole, dok u kladionice rado bi postavili jedan ležaj i preselili se. Nemaju svoju sadašnjost, pa onda ni budućnost. Ne znaju šta dalje. Ludi su.
Ludilo je epidemija ovog vremena. Ludilo u nekom drugom novom obliku.