Herojski

Mali pupoljak drveta sazrijeva. Kroz patnju. Boluje, muči se, bori se, da bi ugledao svijetlost dana. I kad' to postigne, prava borba tek nastoji. Neprijatelji su mu ljudi, vrijeme, nevrijeme, životinje... Treba opstati. Teško je. Boli ga. Boli sve. Ali, on sazrijeva sa bolom. Bol je neizbiježan, sastavni dio njega. Života. I kad' ojača, opet je u strahu. 'Oće li ga ko prelomiti, 'oće liga ko pošegati...
Tako je i kod ljudi. Sazrijevamo sa bolom. Ma, kakve godine i sazrijevanje sa godinama, to je samo priča. Bol. To je sastavni dio svih nas, vjeruj mi. Bol, strah, tuga i patnja su inspiracija za mnoge stvari. Mnogi umjetnici su nastali baš zahvaljujući tome. Kakvi mnogi, svi. Mnogi heroji su postali baš heroji radi toga. Nikad' niko nije otišao da ratuje od sreće. Cijelog' života nosimo bol u sebi, kakvu god. Ljubavnu, životnu, umišljenu... Ona je tu. Razvija nas. Čini nas jačima, iz dana u dan, jer da nema nje ljudi bi bili poput keksa u varenici. Meki. Rađamo se sa bolom, živimo sa njim i umiremo. Bol nije negativan. Baš toliko. Stvarno, boli ponekad', teško je, ali da nije njega čovjek ne bi bio čovjek. I zapamti, ti si mali pupoljak koji se bori. Bori da bi umro. Herojski.