Ljudska duša
U mome tijelu nema nikoga. Samo glas koji sebe doziva. Doziva dušu. Dušu koja je imala dva početka, a nijedan kraj. Izgubila se. U samu sebe. Ljuska duša je veće prostranstvo od kosmosa. To je kosmos za sebe. Glas doziva, ali ga niko ne čuje. Ko zna, koliko je ljudi kao ja, koji hodaju zemljom... Ljudska duša je najusamljenije mjesto na svijetu.
Коментари
Постави коментар