Fini prijatelji

Kao mali, mnogo sam volio da se družim sa maštom. A, preko noći sa snovima. Fini su to prijatelji, za razliku od realnih. Nevidljivi, ali su tu. Stvarali su mi sve ono što sam sanjao i branili me od svih demona kojih me bio strah. Ko bi danas od realnih i približno tome uradio? Bježao sam u te snove. Trčke. Uvjek, pred spavanje, pokrijem se po glavi i... Odem u taj tamo svijet. Koji je uistinu drugačiji. Mašta ne poznaje granice. Uz nju bih najspokojnije zaspao, miljama daleko od svih i svega.
Koliko se mi razlikujemo od ðece. Ali, trudim se. Da ostanem dijete, što je duže moguće. Što više ovih ðečih rituala da obavljam.