Prošlost

Ne znam zašto, ali uvjek su me interesovale stvari iz prošlosti. Vrlo često imam običaj otići na tavanu stare kuće, śesti na starome škanju i preturati po starim stvarima. Najviše od svega me interesuju stari, požućeli listovi starih knjiga, novina, časopisa. Sve te stare stvari nekad' su imale duši. Mada imaju je i sad' za razliku od ove modernosti. Sve je nekako "kupiš, crkne/slomi se, baciš". Dok sa ovim "starudijama" nije tako. Već je dosta toga postalo raritet. Stare gramofonske ploče, za mene nikad' neće izaći iz mode i one su mnogo življe od ovih današnjih CD-ova. Svaki put kad' śedem uzmem stari gramofon i pokušavam da ga popravim. Ko zna šta mu fali, pa neće da pušti muziku. Ali trudiću se i odlučio sam da ga kad tad popravim. Ima tu, starih albuma, fotografija, alata, namještaja... Ma, cijeli mali muzej. Staro, a očuvano.

Ne znam zašto, ali uvjek su me interesovale stvari iz prošlosti. Volim prelistati stara, prašnjava i skoro razbucana dokumenta iz državne arhive. Ko to više gleda, kome to više i treba? Stara dokumenta sudskih slučajeva koji nikad' nijesu riješeni. Politički akti, zakoni, kalendari, godišnjaci, zbornici. Crkvena dokumenta koje već uveliko isčezavaju. Nestaju. Miševi ih nagrizaju. Najviše volim ta nekakva dokumenta o dešavanjima iz prošlosti. Političkim, kulturnim, socijalnim, seljačkim, državnim, vladinim... Ne znam zašto. Valjda zato što se pronalazim tamo u nekom vremenu, jer je bilo bolje. Da, bilo je bolje. Iako se nama čini da nije. Razvijali smo se do jednog' trenutka, a onda smo vrtoglavo počeli da se naginjemo ka dnu. I na kraju ga dohvatili. I sad' se valjamo tu. Na dnu. Iako mislimo da smo napredovali, nijesmo. Prošlost pokazuje svoje. Da smo bili na višem stupnju civilizacije.