Voljela je prirodu

Voljela je prirodu. Zaista. Hodala je šumama, parkovima... U njima je nalazila mir. Volje je polja cvijeća. Tamo sam je i upoznao. Tako je radila dok ne padne kiša. A, kad' kiša zavlada, ulazila je u knjige. Govorila je: "živiš priču. Daleko od svoje. Živiš drugi život." Imala je i pravo. Živjeti više života, to je bogastvo. A, onda se ponovo družila sa cvijećem. Priroda je jedna velika knjiga. Za nju ne postoji sadržaj. Ona je to. 
Prenijela je. Prenijela je to na mene. I zbilja je lijepo. Ljepše. Nema ničeg veceg od prirode. Ona grli sve. Ali, čovjek je veći. On može grliti nju. Ako 'oće.
Voljela je prirodu. A i priroda voli takve ljude.