Najteži rat

Stvarno postoje ljudi, iako ja nijesam vjerovao, koji mnogo ne cijene pisce. Nikako u to nijesam mogao da se uvjerim, dok to nijesam čuo svojim ušima. A i takav sam ja. Ja se uvjerim tek kad' ja ośetim. 
Neki ih smatraju teškim alkoholičarima, pa ta njihova "djela" izlaze pretežno "iz vina" kako kažu, ili nekog drugog alkoholnog pića. Previše se druže sa tim alkoholom. Oni su previše uzdigli tu ljubav, napravili od nje klasični utopistički pojam. Koji ne postoji. Oni su osobe koji izmišljaju stvari i koji sve to rade, da bi na hartiji papira prenijeli njihove uzburkane misli koje im se nalaze po glavi. Ko će shvatiti ludaka?
Nijesam mogao da vjerujem da postoje ljudi koji ne shvataju, da svaki pisac, da svako djelo, svaka poezija, svaki... Predstavlja jedan rat. Težak rat. P?o meni, najteži rat u životu, đe se nalazi samo jedna žrtva. Rat sa samim sobom. Nikad' niko nije izašao kao pobjedinik iz tog' rata. Niti će. Vjerujte mi, to je teži rat nego da odete sad' u Siriju, Ukrajinu, Afganistan ili bilo koju drugu zaraćenu zemlju. Tamo znate i očekujete metak. A, šta ovamo očekujete? Očekujete smrt, koja je tiha. Lagana i veoma bolna. Najteži je taj rat sa snovima. Sa mislima. Sa životom. Izdira nas iznutra. Boli svakog' dana sve jače i jače. Mnogu ljudi ne znaju kako pisci imaju teške dane. Vjeruj mi, lapis je teže oružije od najveće puške. U vašem ratu znaš, podigneš pušku i pucaš. Boriš se za život. Šalješ metak i očekuješ isti. Odgovor. A, šta je sa ovim ratom? Šta uraditi, kad' ti se nagomilaju misli, dok ti se krv polako uzburkava u venama...? Šta tada uraditi? Kad' ne možeš lapisom ništa prenijeti na papiru, a želiš ko znak oliko toga reći? To je rat. Rat sa samim sobom. Kad' dođe do toga, pretežno dolazi do kraja. Tu pisci ispuštaju dušu, oduzimaju sebi život i idu. Na onaj svijet. Možda im je tamo lakše?
Nijesu pisci ono što neki misle. Oni vode rat. Veoma težak. Iz koga nikad' ne mogu izaći kao pobjednici.