Barcelona

Vraćući se sa treninga, uživao sam hodajući uz vjetar. Nije hladan, nekako je baš prijatan. 
Prolazeći pored svoje osnovne škole, nailazio sam na grupu ðece. Grupu dječaka. Imali su tu, oko 8-9 godina. 
"Izvini, šta ti to piše na kapi?", upita me jedan od njih. Na glavi sam nosio stvarno, navijačku kapu. "Barcelona", iskreno i ne navijam za taj klub. Tačnije, ne navijam ni za jedan klub, tu sam kapu kupio u Beogradu jedne zime prije par godina kad' sam polagao testove za vojsku. Bilo mi je hladno, pa je kupih kod prvog uličnog prodavca.
-"Barselona", odgovorih.
"Baš je dobra kapa. Sagni se malo da vidim bliže."
U koliko sam se sagnuo, više ta kapa nije bila na mojoj glavi. Bila je nekih par metara od mene u rukama dječaka. Brzinom svijetlosti je sve to uradio.
"Nemaš više kapu. Treba da navijaš za Real Madrid."
U koliko je to izgovorio počeo sam da se smijem. Simpatično. Trebalo mi je nekih 5 minuta da ubijedim "čovjeka" koji trči oko mene, da ne navijam i da mi je to obična kapa. Smilovao se na kraju.
"Evo ti je. Da ti nije hladno glavi. Ali, ne nosi je više. Ne valjaju oni."
-"Dobro. Kako ti kažeš."
Moram nabavljati drugu kapu.