Žena si

Nijesi primjećivala dok sam te posmatrao. Zamišljena si bila. Nekako, sva u svom' svijetu. Sviðalo mi se gledati te. Ti nijesi kao ostale. Ne primjećuje ti se dosta toga. Tokom dana, imaš taj osmijeh na licu. Lažan. Razumijem ga. Primjećujem ja. Primjećujem dosta toga. Što drugi ne. Treba ti neko. Neko jak. Pored koga bi i ti bila ti. Jaka. Ne voliš piti kafu sa nekim, pogotovo jutarnju, ali ti treba neko sa kim bi uz nju iskreno mogla popričati. Znam. Treba ti neko, sa kim ćeš dijeliti jastuk. Neko, ko će te poljubiti za dobro jutro, svaki put. Onako. Iskreno. Voliš sama spremati ručak, ali ti treba neko ko će ti pomoći iako ništa ne zna o tome. Nema veze i ako zagori.
Primjetila si da te posmatram: "Što me gledaš?"
-"Kako?"
"Tako, čudno?!"
-"Ništa, ništa."
Osmijehnula si se i nastavila dalje biti u svome svijetu. Znala si o čemu ja razmišljam. Žena si, znaš sve. Treba ti neko, sa kim bi legla na travi i gledala u zvijezde, želeći ostariti sa njim. Neko ko bi ti bio sve. Ne tražiš ti mnogo, samo nekog', samo tu jednu osobu sa kojom bi zaboravila sve. Sve na ovoj planeti. Neko ko bi bio tvoja planeta. Ne tražiš ništa više od toga, jel' da?