Śedi đe si

Zvijezde. Daleko tamo u nedogled. Sijaju. Ispunjene su sjajem, koji obasjava naša polja noću. Svi mi volimo da g ledamo u njih. Pogotovo ljeti, sa voljenom osobom ležeći na zemlji. Našoj Zemlji. I divimo se zvijezdama. Poželimo ponekad' da odemo daleko tamo, i budemo među njih. Preselimo se. Sviđaju nam se. Svi ih volimo.
A, sa druge strane, sa one strane, postoji neko na tim zvijezdama. Da li je kod njih sve tako lijepo? Da li je kod njih sve tako sjajno kao što mi mislimo?Možda i naša Zemlja njima sija?! Možda neki par poželi da se preseli kod nas?! Možda upravo sad' neko upire prstom u našu zvijezdu i govori svojoj đevojci: "Ovu zvijezdu ću da ti skinem". Možda oni nemaju prste? Ma ko će to znati.
I mi smo jedna sjajna zvijezda, koja sija u nedogled. Zavisi iz koje perspektive gledamo. Životi su nam takvi, od nas zavise. Sa koje ga ti perspektive posmatraš?
Nijesmo sami. Neko te sad' gleda. Śedi đe si. Dobro ti je.