Probudilo se dijete u meni

Probudilo se danas, opet ono dijete u meni. Trgnulo se iz dremeža. Igrao sam se, sa đecom, kao malo dijete.
Krećući se između zgrada, naišao sam na grupicu đece. Igrali su se. Primijetio sam da nešto crtaju. Poznao me jedan mali, zvrk iz kraja.
"Marko 'ajde sa nama."
Prihvatio sam poziv, kao što bih uradio da sam njihovih godina. Bez razmišljanja. Igra im je bila ta, da smo morali crtati temperama po zidu zgrade. Fino. I ja sam to radio. Samo nikad' nijesam radio bez četkice. Zamiješali su boje i potopili dlanove u njih. Ostavljali su otiske po zidu. Uradio sam isto. Po prvi put. Prvi dlan mi je bio plave boje. Moram reći da je fin otisak. Drugi žuti. Jos ljepši. Kako sam ja bio najvisočiji, moji dlanovi su bili najviši. Jedan mali se pobunio. Ne znam ga. Podigao sam  ga i stavio na vrat, kako bi on odatle ostavio najvisočiji otisak. Kad' smo potrošili svu boju, već je bila pripremljena voda i krpa. Oprao sam i očistio ruke i nastavio dalje.
Volio bih da se mogu vratiti u djetinstvo, a ne ovako, da povremeno ovo dijete u meni budim.