Dok vi spavate

Dok vi spavate, ja pričam sa njim. Sa Mjesecom. Nije on baš mnogo daleko iako tako izgleda. Tu je. Čujemo se. Znate, posljednji put kad' sam ga upitao "da li je tužan zbog tpga što je pust", rekao mi je da ga to više nikad' ne pitam. 
"Ako nema vas ljudi to ne mora da znači da sam pust, a još manje da sam tužan", odgovorio je. On sija. Dok planeta polako tinja. 
Dok vi spavate, ja pričam sa njima. Sa zvijezdama. I one su tu na dohvat ruke, ako umijete vrlo lako možete da ih pomilujete. Une će uzvratiti na svoj način.
"Sreću ne treba tražiti i zamišljati u onome trenutku kad' mi padamo. Tačnije, nije to pad. To je odlazak jedne zvijezde od druge i to nikako ne može donijeti sreću. Ali vi ljudk sve pogrešno protumačite. Sreća je u vama. To je vaš izbor", uporno su mi ponavljaje svaki put. Dobro... Shvatio sam više.
Dok vi spavate, ja pričam sa njima. Sa onima koju su napuštili nad i otišli na onaj svijet. Znam da malo zvuči čudno ali... Govore mi da ne pričam to " da su napuštili nas."
"Mi nikad' ne napuštamo. Mi smo tu. Svake noći iznad vas. Ušuškamo one koje volimo. Pomilujemo ih i poljubimo dok oni drže oči sklopljene. Mi smo uvijek uz vas. Znate one trenutke kad' vam se dogodi nešto neočekivano, neka situacija, tren ili slično? E, to smo mi. Mi vas pratimo u stopu i trudimo se da ne pogriješite. Zapamti, mi nikad' ne napuštamo. Uvijek smo tu". Te sam tiječi dobro zapamtio.
"Ne plačite za nama, jer mi to ne želimo. Çinite nas tužnima."
Dok vi spavate, oni koje ste voljeli, a mislite da su vas napuštili, oni su tu. Upravo te možda baš sad' neko od njih poljubio dok ti snivaš duboke snove.