Kad' prodje zauvijek

Nakon dužeg planinarenja, naišli su na staru kuću koja se nalazila par koraka do vrha. Grupica od nekolicine prijatelja je pomislila da je to prazna planinarska kuća koja služi proputnicima da popiju čaj i nastave dalje. Zbilja, u njoj ste mogli popiti čaj, ali nije bila obična planinarska kuća. U njoj je živio stariji čovjek. Bio je gostoljubiv i ponašao se prema njima kao da ih je očekivao.

"Je li gospodine", upitao je jedan od momaka iz grupe, "kako to da ste sami? Vi ste živjeli na ovom' mjestu sa Vašom porodicom? Kako ovako visoko?"

-"Ne," osmijehnuo se. Zaigrala mu je dugačka sijeda brada,"nikad' nijesam imao porodicu prema tome u ovoj kući živim sam. Sam sam je i napravio. Što kažu "od ljubavi završiš sa nekim ili završiš sam. Ja sam završio ovako drugo."

"Razumijem Vas", odgovorio je ispijajući posljednji gutljaj čaja.

Nakon nekog' vremena momci su se polako spakovali i krenuli dalje. Snijeg je provijavao. Bila je velika sniježna oluja.

-"Momci da li ste sigurni da trebate ići dalje?"

"Jesmo, nije to za nas ništa", odgovorio je iz grupe onaj koji je prvi stajao pred vratima. I udaljio se. Polako su se uz zahvaljivanje udaljavli i ostali jedan po jedan.

-"Je li," zaustavio je posljednjeg', onog' koji mu je rekao da ga razumije, "kako ti tako mlad mene možeš razumjeti? Mnogi mladi ne žele da razumiju nas starije i guraju uvijek po svome."

Sad' se ovaj osmijehnuo.

"Naravno da Vas razumijem. Nekako smo tu slični, a i ja nijesam od tih mladih. Znate, volio sam jednu. Posljednji put kad' sam joj rekao to obećao sam da će to trajati zauvijek. Da će moje srce kucati samo za nju. Kunem Vam se, kad' prođe to zauvijek, neću je više voljeti. Kad' prođe to zauvijek neka moje srce nastavi kucati onako kako mu se kuca. A, do tada... Držim se obećanja. Zbog toga Vas razumijem"

Zagrlio je čovjeka, stegao ga jako dok su mu se oči napunile suza. Zagrlio ga je kao svoga. Okrenuo se, izašao iz kuce, zatvorio vrata i nastavio dalje. Ka vrhu.