Sa nekom toplinom u duši

Navlačim kapu. Dobro zakopčavam jaknu i izlazim iz kuće. Termometar na obližnjoj apoteci pokazuje -15C. Lažeš prijatelju. Lažeš kao i većina ljudi koji se kreću ovim ulicama. Povećaj, imaš odakle. Ima i -20C. 
Dobro zakopčanom jakom i rukama u džepove krećem se hladnim ulicama. Pustinja, kakve ulice. Ledena pustinja, na kojoj se ponaðe po koji izgubljeni hladni ljudski oblik zamotan od glave do pete poput mumificiranog faraona. Koračam korak za korakom zaleðenim poljem dok shvatam da je sve magija. Trik. Kako sve? Ma sve. Čitav život. Čitav život je trik, a okolo su sve maðioničari. Kad' čovjek nauči igrati po tim pravilima onda njemu svijet više nije stran. Nije mu više neprilagoðen.
Ja ne umijem. Žao mi je. Ne živim u magiji i od trikova. I ne želim da se prilagoðavam ovome svijetu. A ni od njega ne tražim da se prilagodi meni.
Nastavljam koračati dobro zakopčanom jaknom sa rukama u džepove, ovim hladnim poljima. Sa nekom toplinom u duši.