Mač o mač

Duboko u dalekoj šumi mjesečina je obasjavala. Odjekivali su uzdasi, jecaji i zvukovi dodirivanja metala. Mač o mač. Na tlu je ležao muškarac, ni na pola mrtav, a ni na pola živ. Sav obliven krvlju nepomično je posmatrao ono što se dešava ispred njega. Ratnica u sjajne oklope borila se poput najhrabrijeg' stvorenja. Ni rane na njenom tijelu nijesu uticale na upornost. Nije odustajala. Na svaki zamah odgovarala je dva puta. Dok je ranjenik ležao na tlu, ona nije znala kako pomoći osim držati smrt podalje od njega. Mač nije odmarao već je pravio redovne varnice o metal sa kojim je smrt prijetila. Bila je slomljena, ali nije odustajala.
Dok se on predao pred smrću, ona je bivala iz trenutka u trenutak sve upornija da je smrt u njoj viðela ozbiljnog' protivnika. Nije se predavala i nije odustajala i nije prekidala krv prolivati sve dok smrt sama nije odustala. Okrenula se i ranjena otišla, ostavivši krvavu ratnicu sa pobjedničkim mačem u ruci.