Broj 23

"Društvo... Izokrenuta lopta koja se već duže vrijeme okreće u pogrešnom smjeru. Neki kažu da je tako još od pračovjeka. Ko će mu ga znati. Ali, možda i bude bolje. Možda u čovjeku ne bude vladalo ono divlje da pokreće egoistične potrebe. Možda čovjek shvati da je čovjek tek onog' trenutka kad' pogleda druge oko sebe i kad' drugome učini, pomogne ne tražeći ništa zbog toga. Možda čovjek i shvati da je život vrlo kratak. Možda se i svo društvo, sva civilizacija počne okretati u nekom drugom smjeru i možda sve bude onako kako bi trebalo biti. Možda lopta dobije neku novu ulogu, neki novi oblik. Biće bolje. Treba imati vjere u ljude pogotovo u mlade generacije..."
Dok sam sve to pomišljao, na dva śedišta ispred mene prišao je srednjoškolac starijoj gospoði:
-"Stara žao mi je. Moraćeš ustati. Broj 23 je moje mjesto".
Starica se ustala, zauzela drugo mjesto, a izokrenuta lopta se nastavila još jače okretati ka pogrešnom smjeru.