Đede

"Prestao sam da se plašim mraka ðede", izhovorio je mali unučić onako ponosno u visinu posmatrajući ðeda. 
Ispred njega je stajao čovjek kojeg' život " nije mazio". Iz dva rata izašao sa odlikovanjima i bez jedne noge. Cijenjen i meðu stare, a i meðu mlade kao mudar i hrabar čovjek. Pomilovao ga je po glavi, prinio uz svoju nogu i čvrsto ga držeći izgovorio:
-"Sad' počni da se plašiš ljudi. I nikad' ne prestani," mali je podigao pogled, "jedino tako ćeš opstati" izgovorio je ðed saginjući se da ga poljubi u glavu.