Nijesam ljut

Znaš, kad' malo bolje razmislim ne trebam se ljutiti na one koji su me razočarali. Kao ljudi, prijatelji... Nije ni bitno. Zahvaljujući njima naučio sam da previše ne očekujem. Ne da ne očekujem samo od ljudi, nego i od života uopšte. Život je... Sam po sebi čudan. I ljudi su čudni. Zbog toga, nema potrebe da se ljudim na one koji su me povrijedili ili na one koji su mi glumljeli prijatelje pa me na kraju izdali. Upravo sam zbog njih postao jači nego što sam i mislio da sam. A oni koji mi nijesu pomogli kad' mi je to najpotrebnije bilo? Znate, ja sam takvih ljudi imao u svome životu. Ljudi od kojih sam očekivao pomoć kad' mi je bila potrebna. Njima je bilo pružiti tu pomoć kao popiti čašu vode, a ta ista pomoć je meni bila sve. Izlaz. Oni to nijesu učinili. Oni nijesu pomogli. Okrenuli su svoja leđa i nastavili svojim putem neobazirući se na mene. E upravo na te ljude pogotovo nijesam ljut, jer... Naučio sam da u dobru imam mnogo prijatelja. A u zlu ostajem sam!