Ja pravim razliku

Još dok sam učio u osnovnoj školi u odjeljenju pored mene je učio on. Za mnoge "cigan", ali ni tada, a ni danas ne pravim takvu razliku. Za mene je bio mali Selim.

Uvijek je bio miran, tih i povučen i nekako se baš po toj mirnoći i odvajao od ostalih. Makar meni. Meni, koji sam u to vrijeme bio strašno nemirno dijete. Po tome sam i bio poznat. Nego to sad' nije ni bitno. Moja škola je važila za "prestižnu" školu, jer su se u njoj upisivala samo đeca političara, biznismena, funkcionera i onih koji su u društvu imali neki veći uticaj. U tu moju školu, kako su tada i govorili, Selim je sasvim slučajno zalutao jer u školi u kojoj je trebao biti upisan nije bilo mjesta. Vršnjacima je uvijek bio predmet ismijavanja, provokacije i zadirkivanja iako su to bila đeca iz "učenih, kulturnih i vaspitanih" porodica, dok je za mene bio lik kojeg' sam ja uvijek štitio. Bio sam stariji od njega možda dvije godine, a njega su zadirkivali i oni koji su stariji od mene bili i po četiri ili pet godina. Selimov boravak u mojoj školi nije bio dugotrajan. Tu je bio svega jednu školsku godinu jer su njegovi morali da napušte državu zbog socijalnih problema koji su ih zahvatili. U toj školskoj godini nije prošao ni jedan dan da on nije dobio makar ružnu riječ. Šklempe, čupanje za kosu i srivanje njegovih knjiga bile su radnje koje je on svakodnevno pretrpljavao. Selim je otišao. I nikad' ga niko nije vidio. Veliki broj te đece, skoro svi, nijesu postali ništa. Postali su uličari koji klošare i uživaju u narkoticima po ulazima iako su tada učili u toj "prestižnoj školi" jer su iz "gospodskih familija".

Danas nakon nekih petnaest ili šesnaest godina ja se srećem sa Selimom. On je mene poznao dok ja njega nijesam. Promijenio je svoj lik totalno. Za razliku od onih koji su vršili torturu nad njim, on je završio fakultet i ove godine upisao još jedan. Postao je direktor jedne od većih kompanija u Njemačkoj i otac dvoje đece. Zapamtio je koliko sam ja bio nemiran i kako sam se tada ponašao prema njemu. Zaplakao je tokom razgovora, a ja sam shvatio da je taj "mali cigan", kako su ga oni nazivali, čovjek.

Ja pravim razliku između čovjek i nečovjek.