Izgubiće se

Ja i vrijeme nikad' nijesmo išli istom stazom. Ili ako smo se kad' zadesili na istom putu, nijesmo bili tik jedno uz drugo. Uvijek je bilo jedno ispred. Ili iza. Svejedno.

Ja i vrijeme nešto nikad' i nijesmo bili previše saglasni jedno sa drugim. Ja sam želio budućnost. Čistu i zdravu budućnost ne okrećući glavu ka prošlosti. Dok je ono željelo baš nju. Prošlost. Vuklo je ka njoj iako je išlo naprijed. Dok sam ja koračao životnim putevima vrijeme me je s vremena na vrijeme tupkalo po ramenu. Da se okrenem. I pogledam ka prošlosti. Ili, ubrza par koraka ispred mene. Stane mi na put. Pa nestane. Nekim drugim stazama. I vrati se.

Ovo vrijeme je zakasnilo. Gubi se na putu ka budućnosti i zbog toga koči cijelo čovječanstvo. Zbog toga se krećemo stranputicom. Ako ga pratimo. Ja ga ne pratim i donekle ću stići. A oni koji ga prate... Izgubiće se. Jer ja vrijeme već odavno nijesam sreo na svome putu.