Imaš li ti svoj leksikon?

Tražio sam jednu knjigu sa prve godine studija kako bih obnovio znanje (iako mnogi misle da ne treba ništa obnavljati) i kako bih provjerio neke podatke o kojima sam danas nešto razmišljao, ja sam naišao na svoj leksikon. Stari leksikon još iz osnovne škole. Ne znam dal i još neko od vas ima ove stare sveščice, ali ja kad' sam ugledao ovu istog' trenutka sam se priśetio toga perioda. Svaka stranica je bila ukrašena loše zalijepljenim sličicama likova iz novina. Pjevača, jpjevačica, glumaca, stripova, filmova... Ma, ne znam ni ja sam čime. Čak sam naišao na par stranica koje su bile po krajevima zapaljene. To smo radili kako bi dobili onaj "efekat" starosti knjige. U mome leksikon na prvom mjestu bio sam ja. Mnogo mi je tada bio simpatičan potpis, za razliku od ovoga današnjeg koji liči na hieroglife egipatskog pisara koji je imao išijas pa se iskrivljen mučio da piše. Najomiljenija filmska glumica mi je bila Merlin Monro. Logično. Imao sam ukusa i tada. I danas mi je ona najomiljenija glumica. Kako mi je dosadilo da čitam samo sebe, bacio sam letimično pogled i na ostatak društva. "Šta želiš da budeš kad' porasteš". Bilo je tu raznih odgovora. Od plesačice, glumca, pjevača, fudbalera, policajca, vatrogasca, pa do astronauta. Ovaj drug što je napisao da bi volio da postane astronaut, možda je baš to i postao?! Niko ne zna za njega evo zadnje 5 godina. Otišao u vasionu, nema druge. Fudbaleri su postali doktori, balerine su se udale ili otišle na ekonomiju, policajci su postlai kriminalci, pjevači su otišli u slikare. Moj odgovor na "Šta želiš biti kad' porasteš" bio je Čedo Vuković. Malo sam zastao i zamislio se na mome odgovoru. Ja sam Čeda bio i zaboravio. Znate, to je onaj pisac koji je napisao knjigu "Tim lavlje srce". To mi je bila lektira. Koju sam pročitao 3 puta zaredom. Sviđela mi se i zbog toga sam vjerovatno i napisao da bih volio da nekad' postanem on. Pored njegovog imena stojao je zarez pa još jedno ime. Ivo Andrić. O tome nijesam htio nešto mnogo da razmišljam, pa sam krenuo dalje. Čim sam stigao do ljubavnog dijela leksikona, odma' sam se sjetio svoje prve ljubavi i dana kad' sam na jednom izletu otkinuo buket ruža iz hotelske bašte i ponio joj među ostalu đecu. Nije to bio običan mali buket. Bio je veliki i krvav. Sav sam se raskrvario od onih trnova, ali dobro. Vrijeđelo je. Nastavio sam dalje da listam stranice. Stranica za stranicom, pitanja za pitanjima... "Koliko bi volio da imaš đece u braku", naveo sam 3. "Sa kim bi želio da se oženiš?" - Sa ženom. Nijesam tu mnogo omanuo. I tada sam znao napraviti razliku između žene i đevojčice. Valjda. "Šta bi volio da naučiš?" - Da letim.
Preklopio sam taj leksikon. Nijesam trebao ništa dalje da čitam. Niti sam se oženio, niti imam troje đece, niti sam postao Ivo Andrić niti sam naučio da letim. Znam samo tada svi mi bili srećna i bezbrižna đeca, za razliku od današnje.
Imaš li ti svoj leksikon?