Pustinje patnje

Ljudi su se pogubili u ovim pustinjama patnje. Nijesu samo pustinje ono što nas uče i školama. I ove naše ulice i ovi naši gradovi su isto to. Samo su malo modernizovane. One u hladnim i vjertovitim noćima svijetle, za razliku od onih pustinja koje ostaju da samuju u tami. Žmure. Ljudi su se pogubili. Nemojte da mislite da ste vi pronašli nešto, za razliku od onoga čovjeka koji sad' korača Saharom. On zna zašto korača. On zna da treba da nađe te pustinje u kojima se nalazite vi. Pustinje koje svijetle. A, znate li vi? Šta vi tražite? Da li ćete to pronaći? Gradovi su isto pustinje, samo su eto.. Malo modernizovane. A i pustinje su u ljudima, velike, beskrajne. Toliko velike da ne bi mogle stanuti ni na deset ovakvih planeta. Cijeli ovaj svijet jeste jedna velika pustinja, koje se okreće. Svi su jednako izgubljeni. Svi se nalaze u toj jednoj lopti u svemiru i kruže u nedogled. Kuda kruže? Zašto? Pa, izgubljeni su. Ne znaju.
Ne živite u gradovima. Živite u pustinjama patnje, bola i svijetla. U kojima su svi poluđeli. Ili će tek poluđeti.