Nijesam više umjetnik

Gledajući klince dok se ljuljaju na ljuljašci, shvatim da sam izgubio pojam o sreći. Ma i zaboravio sam biti srećan. Kao dijete, to je vrlo lako. Uvjek sam bio srećan.
Kako starim, sreća gubi na značaju. Postavljam neke veće zahtjeve, koje je teže postići i tako tu sreću šutiram. Uvjek je tu. Ali, ispred mene. Bježi mi. Teško je zadovoljiti odraslu dušu. Takva je po prirodi. Za razliku od nas, ti mali ljudi su najveći umjetnici ovoga svijeta. Oni od ničega prave sve. Sreću. A, ona je ključ ovoga života i ove planete.
Gledajući klince na ljuljašci, poželim i ja śesti. Nego, ne mogu stati. Polomiću im sreću. Nijesam ja više umjetnik.