Ništa nije ostalo

U plesu vjetra je nestalo vrijeme. LaganiM koracima otišlo. Ostala je knjiga neispisanih stranica. Ponekad' se ośećam kao mali skoro uvenuli cvijet prekriven pustinjskim pijeskom koji čeka... Kišu. Ostale su samo misli u mojoj glavi koje s vremena na vrijeme hranim snovima. Ponekad' mi se u kasnim satima učini da ti čujem korake, pa kao malo dijete se naslonim na prozor. Zadrhti duša, pa posmatram u sjajne zvijezde koje na tvoje oči liče. Mjesec šalje srcu otkucaje, pa prati ritam njegove muzike. Ponekad' pored prozora zatvorim oči. Vidim te. Ponekad' puštim noć... Da duboko u meni gori. 
Nestalo je ono vrijeme. U plesu vjetra je nestalo i za njim skoro pa ništa nije ostalo.