Drugačiji pogled na svijet

U toj ulici u kojoj sam čekao druga da izađe iz svog' stana, živjela je jedna žena koju ja baš najbolje nijesam poznavao. U porlasku mi se uvijek kulturno javi, iako su mnogi za nju pričali razne stvari. Nešto nikad' nijesam vjerovao u takve priče, ali eto. Sve je moguće.
Tog' dana kad' sam se zadesio u njihovoj ulici, śedio sam na klupi tik preko puta njihovog ulaza. Ulaza druga i te žene. Bilo je malo hladnjikavo i samo sam brojao trenutke kad' će on izaći. Odjednom, pored mene se pojavila tik uz mene. Žena u srednjim tridesetim godinama. Pored mene je śeđela, a da ja nijesam primijetio da se pojavila. Njeni plavi pramenovi jedva su se nazirali, jer je kosu počela da pokriva sijeda boja. Primijećuje se da je bila mnogo lijepa žena. I sad' bi bila, da se nije zapuštila. Prilično jasnih crta lica, plavih očiju. Nije bilo svejedno nalaziti se pored nje. Kroz glavu mi je odjednom prošla priča svih iz njihovog komšiluka: "Čuvaj se nje, ona je luda. Nije uračunjiva." Uvijek je tjerala đecu oko zgrade i roditelji su je zbog toga mrzjeli.
Bila je u kućnu trenerku sa preko "navučenim" bade mantilom. U ruci je držala šolju kafe. Vidi se tek skuvane.
"Hladno je danas", progovorila je. Prvi put joj u čujem glas, osim njeno "dobar dan" u prolazu. 
-"Jeste", odgovorio sam zbunjeno, "ali tebi je toplije. Ti imaš kafu kod sebe." Pokušao sam napraviti šalu, jer nijesam znao njenu reakciju, a i zbunio sam se. Znate, zbog svakakvih priča.
"'Oćeš i tebi da donesem?", upitala me bez razmišljanja.
-"Neću. Ne pijem kafu. Hvala u svakom slučaju."
"Napraviću ti čaj," ustade se i ode. 
Nakon par minuta se vratila sa još jednom šoljom u ruci. Bio je to čaj od nane.
"Nijesam ti donijela šećer, jer... Čajevi se nikad' ne šećere"
-"Dobro, hvala ti. Nijesi se trebala mučiti."
Krajem oka sam je posmatrao. Njenu kosu, oči, lice, držanje. 
Nakon par trenutaka ćutanja sam je upitao:
-"Inače, šta radiš? Čime se baviš?"
"Čitam stare časopise. Volim čitati i skupljati stare časopise. U njima je mnogo stvari napisano koje danas ne mogu da se sretnu. Vjeruj mi, nekad' je vrijeme bilo oblje. Nego ih imam već toliko da ostajem bez prostora."
-"Radiš li đe?"
"Ne. Više ni poslovi nijesu kao što su nekad' bili. Završila sam fakultet i nikad' nijesam mogla da se zaposlim u struci."
-"Čekaj, završila si fakultet?"
"Da. Još davno. Doktorirala u Beču i... Tako ostalo."
Više sam i zaboravio šta radim na toj klupi. Zaboravio sam da čekam druga, a vjerovatno je i on mene zaboravio čim nije silazio. Ja sam se raspričao sa njom i činilo mi se kao da pričam sa najstručnijim profesorom ili naučnikom. O svemu je imala materijala za priču. O muzici, filmu, društvu, kulturi...
Naš već poduži razgovor su prekinula policajska kola. Iz kola je izašao inspektor i jedno uniformirano lice. 
-"Dobar dan. 'Ajde sa nama, ponovi si pravila probleme pa da vidimo šta možemo uraditi", kulturno se obratio inspektor.
"Neću", drčno je odgovorila, "šta sam sad' uradila?"
-"Ponovo nas je zvala tvoja komšinica da kaže da si njenom sinu slomila biciklo."
"Nijesam mu ja slomila biciklo, sam ga je slomio kad' sam ga jurila metlom. On je mojim papagajima na balkonu ponovo bacao petarde i ja to neću da trpim. A sinoć su mi pod pritiskom vodom prskali u stakla. Nijesam mogla da spavam"
-"'Ajde sa nama. Luda si i tebi nije mjesto među đecom", drsko je izgovorio onaj u uniformi.
-"Oprostite", umiješao sam se "ona nije luda i koliko mi se čini Vi nosite policajsku uniformu i nijeste kvalifikovani da nekoga nazivate ludim ili ne." U tom trenutku ona me začuđeno pogledala.
"Izvini mladiću šta si rekao?"
-"Nemam namjeru da ponavljam. Ova osoba sa mnom je već nekih sat vremena i nije davala nikakve znake "ludila", dok Vi uniformisani gospodine jeste Vašim ponašanjem."
Svi smo zaćutali za trenutak dok nije progovorio inspektor:
"Šta to treba da znači?"
-"To treba da znači da se vratite kod njene komšinice i skrenete joj pažnju na vaspitanje đeteta.
"Znači ona nije luda?" ponovo drsko uniformisani.
-"Ne, naprotiv. Ponovo kažem više Vi vučete ka nekom ludilu."
"Ona nije luda?", izgovori kroz ironičan smijeh, "kad' bi znao šta ona sve radi, vidio bi da je luda. Spava danju, budna noću, po kiši kisne bez kišobrana, hrani pse i mačke oko zgrade i to nije ludo?"
-"Naravno da nije "gospodine", ako mogu tako da Vas nazovem."
"Nego šta je?"
-"Ona nije luda, samo ima drugačiji pogled na svijet. A Vi komšinici i ostalima skrenite pažnju oko vaspitanja đece i tako ćete morati manje dolaziti u ovaj komšiluk."
U kola je prvo ušao inspektor, koji je pozvao i uniformisanog i nakon par trenutaka su otišli. Ja i ona smo i dalje ostali na klupi dok se moj drug nije vratio. Kulturno i bez problema smo se pozdravili, a ona mi se zahvalila.