Nikad' nijesam zamišljao svijet ovakvim

Nikad' nijesam zamišljao svijet ovakvim kakav je trenutno. Bol, patnja, zloba, pakost... Vjerovatno zbog toga što nijesam nikad' ni odrastao. Iskreno da kažem, nikad' to nijesam ni želio. Ako me pitate đe se nalazim, odogovriću vam da moje tijelo lebdi u ovoj izgubljenoj dimenziji i snalazi se onako kako mora. Da bi preživjelo. Nalazim se u dimenziji u kojoj uopšte ne pripadam. Zar je život da te lažu? Da ti prave podvale oni od kojih to najmanje očekuješ? "Ćuti, pravi se da to ne primijećuješ i nastavi opreznije živjeti".

Nikad' nijesam zamišljao svijet ovakvim kakav je trenutno. Govorite o sreći? Kakvoj sreći? Da li uopšte vi, ljudi sa ove planete, znate šta je istinska sreća? Prave istinske sreće ćete izbrojati na prste jedne ruke, jer sreća nije ono što vas možda u trenutku nasmije. Sreća je nešto mnogo više.

Nikad' nijesam zamišljao svijet ovakvim kakav je trenutno. Nikad' nijesam zamišljao svijet da se ono ljudsko u ljudima budi tek kad' na scenu nastupi tragedija. A šta je prije toga? Šta se tada događa, iza zavjesa?

Nikad' nijesam odrastao, nikad' i neću odrasti. Jer ne želim. Onda ću postati kao vi. Odrasli ljudi koji su već odavno mrtvi. Ja želim da živim, pa makar i u đečijoj mašti.