"The New York Times"

Nakon završetka fakulteta, on kao i većina njegovih prijatelja, nije mogao naći posao. Znate i sami, novinarstvo jeste jedan mnogo lijep fakultet i jedno mnogo lijepo zvanje, ali. I taj moj prijatelj, koliko god pokušavao da se zaposli nije nikako uspijevao. Pogotovo kod nas. U našoj državi. Uvijek me pitao šta da radi? Da li da traži posao u struci? "Budi uporan", smo sam mu to govorio. Pošto smo mi država "veze", pokušavao je i preko nje da se zaposli. Nije vodio računa da li su to novine, televizija, radio, samo je želio da radi onaj posao za koji se školovao. I onaj posao koji voli. Odjednom, nakon nekog' vremena kod njega se probudila želja da više ne traži posao. Makar ne kod nas. Otišao je "na visoko". Preselio se u Ameriku i obratio se "The New York Times"-u. Da, naravno da je "pucao na visoko". Odbili su ga. Kao i ovi naši ođe. Moje riječi "budi uporan" previše je ozbiljno shvatio. Jedno jutro je otišao kod njih. Bez najavljivanja i bez propratnog pisma. Samo je rekao da želi pisati. jedan od vodećih mu je rekao: "Gospodine, svaki treći amerikanac želi, a i voli pisati. Ne možemo vas sve zaposliti."
-"Ali ja nijesam amerikanac."
"Onda teže možete da se uklopite u naš sistem. Žao nam je."
To ga je baš pogodilo. Ali ga nije obeshrabrilo i opet moje "budi uporan", je još ozbiljnije shvatio. Počeo je pisati. Onako kako je on umio i svako malo je slao tekstove na njihovu adresu. Pisao ih je iz duše. Nijesu to bili ni politički ni nacionalni tekstovi. Ispod svakog' se potpisivao "neamerikanac". Nakon svakog' teksta je dobijao odgovor da ne mogu da ga zaposle. Nakon 273 negativna odgovora, napisao je tekst koji je bio ištampan na 67 stranica. Ovoga puta dobio je pismo od iste one osobe koja mu je rekla da se ne bi mogao uklopiti u njihov sistem.
"Poštovani gospodine, ovim putem ste dokazali da nijeste zasigurno amerikanac. Vi ste "najteži" evropljanin kojeg' sam ja sreo u životu. Posljednji tekst nijesmo uspijeli do kraja pročitati, a i malo je nejasan. Zamolio bih Vas da ujutro dođete u našu redakciju i da preuzmete ključeve od kancelarije, pa da pišete i ostalima. Srdačno..."
Upornost se isplati. Svuda.