Ni ja nijesam Betmen

Ulazi prvo ona. A za njom njene dvije drugarice. Vidno pripite. U baru koji je u sklopu velikog elitnog hotela u velikom gradu.

Śedaju za šank. Gledaju lijevo. Gledaju desno i veoma brzo se odlučuju za dvije flaše najžešćeg pića.

"Alo, konobar", izgovara ona. Konobar ne odgovara. Okrenut leđima radi nešto sa druge strane.

"Alo konobar. Kelner. Barmen. Betmen... Šta li si?" Opet ništa.

"Čuješ li šta ti kažem", izgovara još glasnije drskim tonom.

Okreće se on. A njoj svijet staje. Bio je to neko ko... Kome je bila sve. I posle toliko godina opet ga sreće. Na trenutak su zastali i jedno i drugo.

-"Vas dvoje kao da ste se zaljubili jedno u drugo. Ne progovarate. Ti zgodni momče dodaj na one dvije crvene flaše. I požuri malo", izgovara njena drugarica.

Bez riječi odlazi po dvije flaše i donosi im tri čaše.

"Meni čaša ne treba", izgovara ona.

-"Žao mi je. Ali moraćete piti iz čaše. Ne priliči jednoj dami da u ovakvom' okruženju bije iz flaše."

"Danas nijesam dama"

-"Ni ja nijesam Betmen."

Posmatrali su jedno u drugo. Dok su one ispijale flaše i dok je on radio po šanku susretali su se pogledima.

"Molim još jednu flašu", ponovo će ona da ga provocira.

On ne progovara. Niti obraće pažnju na nju.

-"Dečko?! Moja drugarica nedama je tražila još jednu flašu."

Momak ostavlja svoj posao i odlazi po flašu. Stavlja je ispred nje i kaže:

"Nekad' si bila dama."

-"Ali više nijesam."

"Čekaj... Pa vi se znate?", pita njena druga drugarica koja je najpjanija.

-"Znali smo se."

"Tada nijesam bio Betmen."

-"Tada si bio ništa. Sad' si makar konobar. Barmen. Šanker. Šta li već."

"Ej, ja jesam pijana ali mi objasnite o čemu se ođe radi?", drugarici ništa nije jasno.

-"Mislio je da može da me kupi jednom ružom, pismom dok ga nema po cijeli dan. Bitniji mu je bio tamo neki posao nego ja. Nego bilo ko. Ne samo ja. A bili smo i đeca. A i ja glupa šta sam očekivala."

"Pa dobro... Momak je napredovao do konobara. Polako", kroz smijeh izgovara njena drugarica eksirajuci cijelu čašu.

-"Imali smo po 18 godina", odgovara on dok pere čaše.

"E i? Ja sa 18 godina treba sa tobom da budem na klupi u parku? Ili da šetamo glupim ulicama? Da li je to trebalo?"

-"Znaš i sama da nijesam mogao da priuštim sve što si tražila. A i nijesam neki ljubitelj izlazaka bio."

"Volio si me?"

-"Itekako", izgovara klimajući glavom.

"Opa, neka ljubav ovo ono? Daj ti nama još jednu flašu moj Betmen", nestripljivo je čekala drugarica.

-"Kuća časti."

"A, ne. Nećeš. Kupovao si mi ruže. Bijele. Tada sam ih voljela. Više ne. Čekaj... Donosio si mi omiljene sendviče iz pekare u našoj ulici. Je li tako? Čak si me i jednom častio veliki zidni sat. Dan danas je tamo u mojoj sobi. Ne znam ni što ga nijesam makla. I sad' bi da me častiš pićem. Ne može. Rekla sam kad' sam otišla da od tebe ne želim ništa.

-"Kad' si otišla sa njim."

"Shvatao me.

-"Shvatao sam te i ja. Ali ti nijesi mene."

"Dobro je... Donesi mi još jednu flašu koju ću ja da platim i okreni se tamo."

-"Ne služimo pijanice."

"Ti ćeš da mi kažeš. Sretnem tebe u ovakvoj palati i da mi soliš pamet?! Ko je tebe uopšte puštio da uđeš u ovaj prostor?"

-"Ej, nemojte se svađati više. Dosta smo i popile i vrijeme je da krenemo. Znaš i sama da nas od sjutra čeka težak dan. Nemamo posao, treba nam novi smještaj... Do podne moramo da se snađemo", vrteći jezikom ih prekida njena drugarica.

U tom trenutku jedan od zaposlenih prilazi šanku i pita:

"Gazda, da li je sve u redu? Kasnio sam malo. Zastoj u saobraćaju."

-"Jeste, jeste. Ne brini. Oprao sam ti čaše i spremio ostalo za goste. Javi gore da spreme smještaj za ove tri dame. Ujutro u 9 časova počinju da rade."