Neko je zalutao
Ležim sklupčan u neudobnoj garnituri u dnevnoj sobi istraživajući stepen elastičnosti svog' tijela.
Dok moja generacija uveliko skače po diskotekama i noćnim klubovima pomjerajući granice alkoholizma, meni po glavi skače djelo Dostojevskog koje čitam već po drugi put.
Dišem kratko. U nalete. Jer, valjda... Dostojevski se tako čita.
Mijenjam položaje, dok moja generacija mijenja različite vrste narkotika. Ja sa boka, na leđa. Pa na stomak. Ponekad' knjiga na pod, a ja "visim" sa strane garniture naglavačke. A oni malo kokain, malo heroin. Ponekad' i fućkaju tu travuljinu. Neki kažu da im to i pomaže. U nečemu.
Dišem kratko. U nalete. Slova struje tijelom brzinom svjetlosti. Poput najjače droge.
Neko je zalutao. Izgleda ja.
Dok moja generacija uveliko skače po diskotekama i noćnim klubovima pomjerajući granice alkoholizma, meni po glavi skače djelo Dostojevskog koje čitam već po drugi put.
Dišem kratko. U nalete. Jer, valjda... Dostojevski se tako čita.
Mijenjam položaje, dok moja generacija mijenja različite vrste narkotika. Ja sa boka, na leđa. Pa na stomak. Ponekad' knjiga na pod, a ja "visim" sa strane garniture naglavačke. A oni malo kokain, malo heroin. Ponekad' i fućkaju tu travuljinu. Neki kažu da im to i pomaže. U nečemu.
Dišem kratko. U nalete. Slova struje tijelom brzinom svjetlosti. Poput najjače droge.
Neko je zalutao. Izgleda ja.
Duboke te bocka Dostojevski, poput najjače droge. Da ti si zalutao. I on u tebi. Ponekad? Mijenjaš položaje i razgibavaš tijelo; disciplina i trening, sirov, mudar, uobličen. Sa boka, na leđa, prostrance, dok ti skače Dostojevski, po bubrezi nealkoholisanim, po glavi, koja fućka. Jebeno najbolju knjigu na svijetu. I pucali su prozori. A ti si ostao sklupčan ispod krhkotina, na garnituri.
ОдговориИзбриши