Najsigurnije

Utrčao je bos u prodavnicu sa cipelama, držeći u ruci... Cipele. Tek kupljene. 
"Zašto ih ne obuješ?", upitao je prodavac koji je prije para dana radio dok su dječak i majka kupovali, "šta nije uredu sa njima?"
-"Zamolio bih Vas da mi date neke druge cipele ili da mojoj majki vratite novac", ljutito je izgovorio kao odrasli. Iako je imao svega šest ili sedam godina. 
"Ali u čemu je problem?"
-"Pa nijesu me odvele niđe daleko. Evo dva dana se vrtim po jedno te istim ulicama. I... Ništa. Ja bih na neko bolje mjesto."
Prodavac se nasmijao. Prišao dječaku: "Obuj ih. Idi sa njima ovim ulicama. Najbolje što umiješ. Ne skreći pogrešnim stazama i idi pravim putem. Dok ne porasteš. A kad' porasteš otići ćeš daleko. Jer ćeš znati kojim putem da ideš."
-"Sigurno?"
"Najsigurnije."
Dječak ih je obuo. I zamolio prodavca da mu zaveše vezice. Jer on ne umije.