Kad' odrasteš

"Kad' odrasteš", izgovarao mu je otac dok su bili ispod dvije stare šljive ispred svoje porodične kuće, "Biraj društvo... Biraj ženu... Nikako ne dozvoli da oni biraju tebe.I idi ka svom cilju bez obzira na sve. Kad' nemaš, ćuti. Kad' te boli, ti opet ćuti i grizi."
Tako je i bilo. Uvijek je birao društvo. Nije dozvoljavao da ono bira njega. Upoznao je prave ljude i sa praivm ljudima se družio. Što je najbitnije, imao je miran san. Izbjegavao je ona mjesta na kojima je iz očiju ljudi izbijala zloba, pakost i ljubomora. I nikad' se nije upoređivao sa njima. Nije mislio da je bolji od njih, nego... Eto. To nije bilo njegovo mjesto. Nije razmišljao da li će mu na vrata pokucati neko od prijatelja ili policija.
Birao je žene. Nije dozvoljavao da one biraju njega i da bude sa svakom.
I išao je ka svom cilju. Ćutao, grizao, ali uvijek bio na pravom putu.