Svi

Prekrštenih noga i naslonjenih leđa o ogradu terena, nervozno je lupkao košakraškom bugarkom. Mali dječak od nekih desetak godina. Hvatao je ritam sa vjetrom i škriputanjem obruča na košu. 
"Šta radiš tu mali?", upitao ga je domar škole.
-"Nervozan sam. Nemojte da me dirate", odgovori baš nervozno.
"Ko te iznervirao?"
-"Svi."
"Baš svi da iznerviraju tebe malog'? Ne može to tako."
-"Svi ste vi isti. I mladi i stari", okreće se ka čovjeku, "čak su ovi mladi godi od vas starih."
"Zašto?"
-"Svi biste da mijenjate svijet, a muka vam je da se ustajete ujutro. Svi biste da budete voljeni, a da ne volite. Svi biste poželjeli nešto, a da se za to ne potrudite. Svi biste da imate prijatelje, a da ne budete prijatelji. Čak i kad' je najpotrebnije. Evo vam i lopta. Ni ona mi nije potrebna. Svi ste vi isti. I samo me nervirate."
Ustaje se. Baca loptu čovjeku i neokrećući se dobacije: "I nju nagrdite. Samo to i umijete".