Bitke u sebi

Znate, veoma davno u jednom kraljevstvu postojao je jedan kralj. Imao je veliku želju da ovaj svijet pretvori boljim. Iz dana u dan veličao je sebe i govorio kako će postići taj svoj cilj. Vodio je ogromne ratove, bitke, borbe. Ubijali su za njega, silovali, kasapili... Jer je on to tražio od svojih podanika. "Ne zaslužuju svi koračati ovim svjetom. Uništite ih i tada ovaj svijet postaje bolji."
Godine su prolazile, bitke su se širile. Sve je to sa strane posmatrao njegov sin. Borbe su trajale toliko dugo da je njegov sin imao dovoljno godina da ga naslijedi. Bitke su se širile svijetom poput kuge. Mnogi su gubili živote, dok je kralj mirno boravio u svojoj fotelji. Mnogi su jurili ka toj njegovoj ideji poput muva bez glave, ne znajući šta čine.
Nakon mnogo godina godine su sustigle kralja i bio je prikovan za postelju. Pozvao je svog' sina da posljenji put porazgovara sa njim. Posljednje atome snage je iskoristio rekavši:
"Sine, sve ostaje na tebi. Nastavi na mjesto na koje je tata stao. I učini ovaj svijet boljim mjestom."
Prije nego je kralj posljednji put sklopio oči njegov sin mu je odgovorio:
-"Hvala tata što sve ostaje na meni. Ostavio si mi veliki zadatak. Moram da popravim sve ono što si ti uništio. Valjda ću to uspjeti za života. I ne! Neću ovaj svijet učiniti boljim mjestom, niti ću nastaviti na mjesto na koje si ti stao. Iz dana u dan činjeću sebe boljim čovjekom. I vodiću bitke u sebi."