Izvnite molim Vas

"Izvinite", obraće se dotjerana dama kondukteru u vozu dok je u svom' krilu držala malu ćerkicu, " da li možete da mi ibezbjedite drugo mjesto? Oðe mi ne odgovara."
-"U čemu je problem?", upita kondukter.
"Pa... Znate," ustaje se i tihim tonom mu govori, "Ne želim da se nalazim naspram narkomana i da moje dijete posmatra ćelavog klošara cijelim putem".
Na mjestu naspram nje se nalazio momak. Jednostavno obučen. Bez kose. " Ćelav" kako ga je ona nazvala. 
-"U redu. Razumijem. Poðite za mnom."
Kondukter ih je odveo na kraj vagona. Daleko od "kolšara".
Put je prolazio. Zajedno sa vremdnom. Kilometri su bili sve veći i veći. Nakon nekolika sata vožnje već skoro sve uspavane putnike probudio je jak vrisak. Ženski vrisak. Sa kraja vagona. Bila je to žena sa ćerkicom koja je na početku putovanja promijenila svoje mjesto. Dok su spavali i dok je voz bio na stajalištu, dva džentlmenski obučena čovjeka ušli su u voz i nakon kraćeg' pregleda otrgli ženi ćerku iz naručja. Dok su putnici došli sebi i shvatili ko uopšte vrišti, ti ljudi su odavno već izašli iz voza i udaljavali se sa stajališta noseći dijete sa sobom. Za njima niko nije krenuo. Osim " klošara". Čitav put je prekinut, voz je ostao na stajalištu dok su policijski inspektori uzimali izjave. Nakon nekog' vremena iz ugla se pojavljuje ćelavi momak noseći ðevojčicu na svom vratu. Nije plakala, već se smijala. A u ruci je nosila sladoled.
"Eto, vratili smo se iz šetnje, kupili smo sladoled i idemo kod mame", izgovarao je dok je prilazio uplakanoj ženi i uniformisanim licima. Vratio je, jedini koji je potrčao za njima. Spasio je od onih koji bi je odveli ko zna ðe. Poveo je u prodavnicu kako bi pretrpljela što manji stres. I zaista je uspio. Smijala se. Nije plakala.
"Hvala ti puno", ponavljala je uplakana majka dok je grlila svoje dijete.
-"Momak samo da uzmemo izjavu", dočekao ga je jedan inspektor.
"Nemojte molim Vas. Nema potrebe za tim. Dijete je tu. Srećno i zdravo. Ja žurim na posljednju hemoterapiju, pa ne bi bilo dobro da zakasnim. Znate, moja bolest ubija i vrijeme tako da ga sve manje i manje imam. A i doktor bi se ljutio, jer kaze da cu izgleda ovo pobijediti pa moram da pratim njegove instrukcije. Izvinite molim Vas", odbio ga je. Ušao u voz. I upitao konduktera za koliko kreću.