Voljela je

Voljela je haljine. Šarene, jednobojne... Kakve god. A ja sam volio nju gledati u njima. Voljela je izlaziti po kiši i osluškivati zvuke kapljica, a ja sam volio rukom proći kroz njenu mokru kosu. Voljela je cvijeće i imala je posebnu klupu van grada na kojoj smo često boravili, a ja sam volio posmatrati njeno srećno lice dok posmatra polje ispred sebe. S vremena na vrijeme je voljela tišinu, ja sam bio jedini sa kim je željela dijeliti, a ja sam volio ćutati sa njom. Bila je specifična na svoje načine, a ja sam volio tu sprecifičnost koja je bivala iznad običnosti. 
Jednog' dana se pozdravila sa mnom uz riječi da bi voljela otići. Na neko drugo mjesto. U neki drugi grad. Da bi željela promijeniti svijet oko sebe. A ja joj nikad' nijesam rekao da sam želio nju.