U kratkim crtama

"Objasniću Vam u kratkim crtama. Ili ću makar pokušati da Vam objasnim. 
Prvi put sam je sreo u kafiću u kojem često izlazim. Nakon prvog' puta kad' sam je primijetio, počeo sam i dalje da je primijećujem. Svaki put je zauzimala taj ćošak zatvorene staklene terase okrenuta ka ulici. Nije prošaio ni jedan dan, a da ona u ruci nije držala knjigu. Sama je dolazila. Često. Vrlo često. Par puta sam je sreo sa prijateljicom, ali... Pretežno sama. Damski se ponašala u svakom' trenutku. Blagi pokreti dok je listala stranice knjige i podizanje šoljice čaja su ono što je krasilo. Takođe ono što je specifično, a moglo se primijetiti na njoj jeste da nije imala gram šminke. Bila je prirodno lijepa i nije mnogo željela tu ljepotu da istakne. Nije imala pretjerano velike ni grudi, ni zadnjicu, a ni usne. Onda sam nakon nekog' vremena odlučio da joj priđem. Upitao sam je da li je slobodno mjesto pored nje i odgovorila mi je bez problema da jeste, pomjerila svoju torbu i upitala šta ću popiti. Imala je miran i staložen glas. Sa njom se mogao voditi razgovor o svemu. Završila je i fakultet što danas nije mnogo čest slučaj za nekog' ko je lijep, jer pretežno te lijepe imaju jedan cilj u životu a to je "da se dobro uda". Voljela je Dostojevskog i vrlo često na svakom narednom razgovoru je morala neđe da ga "provuče". Nijesu je prvlačila skupa kola, garderoba, pretjerani luksuz. Bila je skromna. Uživala je u klasičnoj muzici i opuštenim razgovorima i svaki put je od mene tražila da joj prepričam šta sam zadnje čitao. Nije bila kao ostale, to sigurno i uporno sam svaki put pokušavao da iz nje izvučem "ono nešto", ali svaki put sam nailazio na jedno dijete koje se snalazilo u ovom' svijetu. Djete koje voli i ljude i životinje i koje uživa u svijetu koji promiče pored prozora ispred nje... Dogovr je bio da se nalazimo svaku drugu noć u 20 časova i nikad' nije kasnila. Vikendom je odlazila u pozorište, a ako nema ničeg' na repertoaru ostajala je kod kuće i gledala filmove. E... I voljela je da trenira, ne baš svaki dan ali je odvajala vremena i za to..."
-"Pa ne znam u čemu je onda problem?", prekida me sudija Osnovnog suda, "Čemu onda Vaša tužba na ovu osobu?" upitao me začuđeno.
"Jeste li Vi ozbiljni sudija?", upitah ga, "pa to danas nije normalno. Takva osoba uopšte nije normalna u moru ostalih. Mislim da postoji neki razlog zbog kojeg' radi sve ovo. Ako Vi ne želite ja ću saznati. Nije problem."