Kad' 'oće.

Sva arena je odjekivala od urlanja. Od urlanja podivljale mase koja je uživala u onome što se dešavalo pred njima. Na daleko se sve to čulo, čak i na kraju grada. Zvuci podivljalih oštrica mačeva su ono što se nalazilo u pozadini svega. Miris svježe prolivene krvi... Nepomična tijela. Tijela hrabrih muškaraca koji su svoj život ostavili baš tu, u areni, kako bi zhabavili divlju masu koja je sve to gledala. Znao se život gladijatora. Izlazi u arenu da se junački bori bez obzira ko se nalazio ispred njega. Građani su počeli da lupaju nogama, a to je predstavljalo želju za još. Lik sa lovorovim vijencem na glavi podigao je ruku dajući znak da se pušte lavovi. Cezar je bio taj koji je dirigovao cijelom predstavom ispunjavajući želje drugih.
U trenutku kad' se velika metalna kapija podizala borba između gladijatora je prestala. Do prije par trenutaka neprijatelji, a sad'... Imaju istog neprijatelja kojeg moraju da savladaju. Udaljivali su se od kapije kako bi makar još koji trenurak više proživjeli. Zvuk da je kapija stala označavao je to. Početak jednog' kraja. Umjesto režanja lavova čuo se ljudski hod uz koji su odzvanjali metalni oklopi. Ženski hod. Bila je to gladijatorka koaj je ulazila u arenu. Obučena identično kao i muškarci, sa svom ratnom opremom. U lijevoj ruci je država svježe naoštren mač, a u desnoj dvometarsko koplje čiji vrh je jedva čekao da bude neđe zaboden. Svo urlikanje i lupanje mase je zamijenila tišina. Nikad' se u areni nije dogodila takva tišina. Osim na kraju predstave, kad' odnose leševe. Za njom su ušla i tri lava. Ogromna tri divlja stvorenja koja su bila mirna poput najpitomije životinje. Zastala je na trenutak, gladijatorka, sa mračno crnom kosom i prekrasno plavim očima. I iza nje tri divlje zvijeri koje se nijesu pomjerale, kao da su imale strah od njega. Zasala je pa izgovorila "questa è la fine", što je označavalo kraj. Kraj svega. Dvometarski muškarci koji su bili krupniji od nje najmanje 5 puta položili su svoje mačeve, koplja, štitove, šlemove. Lavovi su se vratili tamo i odakle su došli, a tiha i začuđena masa je pogledala ka Cezaru. Pokretom druge ruke označio je kraj. Masa koja je do prije otvaranje ogromne kapije bila divlja, glasna i puna želje za krvlju, napuštala je arenu poput najmirnije đece.
Bila je to prva žena koja je kročila nogom na pjesak unutar ove građevine. Žena koja je ukrotila divlje zvijeri, razoružala desetine muških ratnika koji su se već oprostili od života, ućutala divljake koji su punili redove arene... Naredila Cezaru. Osvojila svijet. Osvojila svijet makar na trenutak. I laganim hodom se zaputila za lavovima. Lavovima koji su bili poput najmirnijih mačaka.
Žena može sve. Kad' 'oće.