Ime joj je ŽENA.

U očima krije krhkost. Osmijehom osvaja svijet, obara sve pred sobom. Jaka pred životom, a slaba prema ljubavi. Jaka je. Jaka pred Bogom, pred životom, pred smrću. Znaš, ona nježnošću mrvi brda, a u njenom riječniku ne postoji riječ: "Ne mogu". To biće može sve. Kad' je onako pogledaš iz prikrajka, uočiš da bi se pred njenom ljepotom i Mjesec zastidio. Ona je rastom malena, ali rukama zvijezde dodiruje. Mijesec miluje. Ko bi rekao da to može postići? Ona je jedan svijet. Jedan veliki svijetzbog kojeg je sve nastalo. I muški svijet je nastao zahvaljujući njoj, ali danas taj muški svijet nju sputava. Zbog nje su se mnogobrojni stihovi pisali, a još veći ratovi vodili. Uvijek daje više nego što ima, uvijek u ljubav vjeruje, misleći da je druga strana kao ona. Pa se opekla. Opekla se dovoljno da je postala hladna. Hladna prema svijetu. Ali, u duši i dalje nosi toplinu. Ona nosi kuću na leđima, porodicu, đecu. Njena najveća greška je ta što da je cijelu sebe i onda kad' ništa ne dobija. Ona ima prste koji liječe, snagu koja planine valja, hrabrost pred koju bi se i spartanac postidio. U srcu nosi ljepotu koju je sivjetu prenijela, a sreću i osmijeh đeci podarila.
Ime joj je ŽENA.