U svijetu iluzije

Bježeći od stvarnosti počeli smo da živimo u svijetu iluzije. 
Onda smo tu iluziju projektovali u današnjem vremenu pa ispada da živimo u stvarnosti.
Živimo neke "turbo" živote ispunjene nekim kvazi vrijednostima i one osvrćemo se oko sebe. Ne osvrćemo se ni iza sebe, ne posmatramo ljude iza sebe. Da li smo im šta uradili. Dobro ili čak loše. 
Jednostavno smo se predali. Uskočili smo u rijeku izgubljenog' života i predali se njenom uticaju. Umjetnost smo bacili, kulturu smo "pod tepih" stavili dok nad njim vlada... Dno iluzije.
Danas su idoli oni koji voze makar jedna skupocjena kola, oni koji naprave jedan nerazumljivi hit ili... Oni koji skaču po prostorijama nekakvih rijaliti emisija.
A svi su pobožni. I u dobru i u zlu. Pobožni u svijetu iluzije, lažni moralisti, patriote koji vole i brane svoju domovinu dok mrze sve ostale. Ušlo je nekakvo zlo u ljude. Pobožni s ponosom nose oko vrata zlatan krst od par hiljada bilo koje valute, ne znajući da je njihov Bog kojem se molem razapet na drvenom.
ali opet, u ovome svijetu iluzije koji izgleda kao stvarnost postoji taj neki tračak nade za nas. Za čovječanstvo. To su naši mali umovi, naše najmlađe generacije. Neko će se od njih vjerovatno otrgnuti iz vrtloga bolesne rijeke i razbiti iluzije čovječansva. I cijelu civilizaciju vratiti na prvobitan put. Put stvarnosti i realnosti.
Od nas samih zavisi koliko ćemo malih umova osloboditi od okova koje im namećemo. U svijetu iluzije.