A sa druge strane

U zadimljenom kafiću muzika je "tukla" na sve strane. Tu se kartalo, pilo, jelo... Smijalo, kreveljilo... Starija, punija konobarica je muziku smanjila govoreći kako to neće biti još jedna veče koju će provesti do zore u kafiću.
Na vratima se pojavio čovjek. Oskudno obučen. Svi pogledi iz zadimljeog' kafića bili su okrenuti ka njemu. Ćutali su i razmišljali ko je nepoznati lik u kasne sate. 
"Ima li neko nešto sitno novca?"
-"Dođi pored šporeta. Popij ti nešto sa nama. Pušti novac."
"Hvala, ali... Novac mi je trebao kako bih ujutro kupio hljeb za djecu," niko nije ništa progovarao, "pa ako bi neko imao bilo koliko."
Niko nije odgovarao. Svi su se okrenuli ka svojim čašama, tanjirima... I zaboravili su da je iko uopšte i ušao.
Vrata zadimljenog kafića su se zatvorila. Izašao je čovjek. A sa druge strane su ostali ljudi. Do zore.