Bez ljubavi

U sred klasične YouTube liste koja se "okretala" na zvučnicima okačenim u ćoškovima zidova, ona se ustala sa svog' mjesta, otvorila poklopac tipki klavira i počela svirati. Nešto svoje, koje apsolutno nije vezano za repertoar koji je bio plasiran iz tih elektirčnih urađaja. Nakon par trenutaka YouTube se utišao, pa je ona mogla nesmetano nastaviti milovati drvene tipke. Vjerovatno je šanker ośetio potrebu da dopušti muzici da "pušti glasa".
Ja u suštini nijesam bio nešto oduševljen i fasciniran njenim sviranjem, jer je to bila dobro poznata kompozicija, klasična kompozicija, koju su mnogi presviravali na svoje načine. Moji opgledi su bili usmjereni ka njenom držanju i njenoj ozbiljnosti tokom nastupa. Srećni su oni koji pored sebe imaju žensku osobu koja zna svirati klavir. Moglo se primijetiti uskomešanost kod gostiju tog' lokala. Svi su međusobno tihim glasovima govorili "kako lijepo svira", a niko nije pomenuo "kako lijepo izgleda". Lice je oslikavalo sposobnost, a tijelo i pokreti ruku su opisivali jaku ženu. Ženu punu ljubavi.
U trenutku kad' je muzikaprestala nastao je gromoglasan aplauz. Svaka čast, muzika je prestala i hvala na nastupu, ali... To više nije bila ona ista đevojka. Od jake, sposobne i samouvjerene žene u momentu se protvorila u malu đevojčicu sa prelijepim osmijehom na licu zajvaljujući se na aplauzu.
Svijet ljubavi je veliki i ljubav možete pronaći čak i u najmanjim sitnicama. Ali one đevojke, žene koje sviraju klavir zasigurno imaju prednost u svijetu ljubavi.
Nastavila je klasična YouTube lista i sve je bilo kao prije. Monotono. Dostadno. Bez ljubavi.